Samo država zasnovana na pravdi može biti efikasna i dugoročno održiva. Još značajnije, samo ona može biti doživljavana od građana kao njihova. Pravda predstavlja jedan od najsnažniji integrativnih faktora svake zajednice, a pravo i pravni sistem bi trebalo da približe ostvarenje ovog ideala. Ako je zakon svima jednako dostupan i ako su sudovi pravični i efikasni, građani će se prema njima odnositi sa najvećim stepenom uvažavanja, a na tom ugledu pravosudni sistem će značajno lakše temeljiti svoju nezavisnost i kvalitet u radu. To znači da država treba da obezbijedi integritet pravnog poretka, a pravosudne institucije moraju biti u mogućnosti da sprovode instrumente zaštite i ostvarivanja pravnog poretka. Neophodno je efektivno korišćenje svakog Ustavom i zakonima garantovanog prava svim zajednicima i pojedincima bez obzira na političku, vjersku, nacionalnu, seksualnu ili drugu orijentaciju ili pripadnost.

Da bi u praksi imali stvarnu vladavinu prava moramo imati sudije i tužioce koji mogu odgovoriti visokom zahtjevu kako struke, tako i etike. To može biti moguće samo ako se stvore sistemske pretpostavke u kojima će se prvo vrednovati rad postojećih sudija i tužilaca, a potom i stvoriti sistemski odgovor kako bismo proizvodili sudije i tužioce koji misle i ponašaju se mimo modela ideološke pripadnosti ili bilo koje vrste indoktrinacije, a djelovati u skladu sa ostvarenjem potrebe stvaranja države u kojoj efektivno postoji vladavina prava.

Kada je riječ o mreži i strukturi pravosudnih institucija, one moraju biti prostorno-tehnički tako organizovane da se pravosudni procesi mogu odvijati na adekvatan način. Podrazumijevano je da pravni sistem omogući, štiti i sprovodi koncept zaštite ljudskih prava.